Studija Pokleknute Bretanske Žene – Emil Bernard

Emil Bernard je bio jedan od najvažnijih umjetnika Postmodernizma koji je ostavio nezaboravno naslijeđe u svjetskoj umjetnosti. Rođen je 28. travnja 1868. godine u Lilleu, Francuska, njegov život bio je obilježen velikom kreativnom energijom i konstantnim potragom za novim umjetničkim izrazima. Bernardovo djetinjstvo oblikovalo je njegovo obrazovanje koje je počelo na Collège Sainte-Barbe gdje je stekao temeljne umjetničke znanosti, nakon čega je nastavio svoje studije na École des Arts Décoratifs i kasnije se pridružio Atelier Cormonu gdje je eksperimentirao s impresionizmom i poințilizmom. Međutim, njegov intenzivan umetnički senzibilitet dovešće ga do raskida sa školom Beaux-Arts što će biti prekretnica u njegovoj umjetničkoj karijeri. Bernardova umjetnička putanja bila je duboko oblikovana iskustvom boravka u Bretaniji gdje je susreo lokalne tradicije i pejzaže koji su ga izuzetno zainteresirali. Ovo iskustvo inspiracija će biti za stvaranje njegovih najpoznatijih djela, uključujući niz pejzaža koje karakterizira intenzivna boja i emocionalna iskrenost. Najvažniji trenutak u Bernardovom životu bio je susret Paula Gaugana u Pont-Avenu 1886 godine koji će pokrenuti blizak umjetnički odnos koji će oblikovati oba umjetnika. Njihovo prijateljstvo bilo je ključno za razvoj Gauginova umjetničkog stila, posebno njegovu eksploraciju simbolizma i raščinjenih oblika. Bernard je također bio u kontaktu s Vincenom Van Goghom koji su zajedno tvorili školu Petit-Boulevard uz Anquetina i Toulouse-Lautrec. Bernard je poznat po svom inovativnom umjetničkom stilu koji se zove Cloisonnism, koji je karakteriziran velikim kvadratima ili ploščama boje koje su odvojene crnim linijama – što podsjeća na kristalna prozora. Ovaj stil predstavlja odmak od impresionizma koji je fokusirao pažnju na direktnu percepciju prirode i zamišljanje svjetlosti i boja. Bernard je također bio jedan od prvih umjetnika koji su koristili Sintetizam, koji je naglašavao stvaranje umjetnosti temeljem subjektivne iskustva i simboličkog značenja umjesto direktne pozornoće na prirodni svijet. Ova filozofija umetnosti bila je snažno utjecajna na druge umjetnike kao što su Fauvist i Ekspresionista koji su nastojali pronaći novi način izražavanja emocija i stvarati umjetnost koja bi nadjačala tradicionalne norme estetike. Najpoznatije Bernardovo djelo je Studija Pokleknute Bretanske Žene koju je napravio uglavnom u crnoj i smeđoj boji koristeći tehniku pečatljive kresanje ili pečatljivu tehniku koja je bila vrlo popularna tijekom vremena. Ova slika prikazuje ženu koja je poklekla kako bi se oslikala na gledatelja, što je znak jednostavnosti i dubine. Žena je položaj koji evocira tišinu i kontemplaciju kao i težnju ka smirenosti. Četiri ptice koje su postavljene u gornji lijevi kut i donji desni kut slike dodaju vizualnu zanimljivost bez otklanjanja pozornosti od glavnog motiva. Bernard je koristio tehniku pečatljive kresanje kako bi dobio slojevitu teksturu koja je bila karakteristična za vrijeme toga kada je stvarao djela. Ova tehnika zahtijevala pažljivo oslikanje oblika i volumena koristeći različite nijanse crvene boje koje su učinile njegovu umjetnost nezaboravnom. Bernardova umjetnička ostvarenja nastavljaju inspirirati umjetnike širom svijeta i potvrđuju njegov položaj kao jedan od najvažnijih predstavnika Postmodernizma koji je oblikovao estetiku početka 20. stoljeća.