Bernard Schultze

Rani život, obitelj i školovanje

Bernard Schultze rođen je 31. svibnja 1915. godine u Schneidemüllu, današnjem Piłom u Poljskoj. Njegove su formativne godine obilježio značajan preseljak u Berlin 1921. godine. Taj je pomak stavio umjetnika u sam centar promjenljivog europskog krajolika, iako je njegov rani kreativni izlazak u velikoj mjeri izbrisala povijest. Zrakoplovni bombardiranje Berlina 1945. godine uništilo je djela koja je stvorio prije tog vremena, ostavljajući prazninu u njegovom ranom profesionalnom zapisu.

Njegovo formalno školovanje bilo je rigorozno i koncentrirano u glavnim njemačkim umjetničkim središnjima. Između 1934. i 1939. godine, Schultze je studirao na Sveučilištu za umjetničko obrazovanje u Berlinu i na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu. Te godine studija pružile su tehničku podlogu koju će kasnije, kroz apstrakciju, temeljito dekonstruirati. Njegov je privatni život postao neodvojiv od svijeta umjetnosti 7. srpnja 1955. godine, kada se oženio slikarkom Ursulom Bluhm.

Artistic Movements and Groups

Schultze je djelovao kao vodeći predstavnik gestualne apstrakcije u Europi, odmičući se daleko od reprezentativnih ograničenja koja su definirala njegovo rano obrazovanje. Njegova posvećenost kreativnom procesu vođenom nesvjesnim uskladila ga je s međunarodnim struvama akcionog slikarstva i tašizma. To nisu bili puki stilski izbori, već nužan prekid s rigidnim konvencijama prošlosti. Prigrljivanjem ovih metoda, pomogao je sebi da se etablira kao jedan od očeva pokreta Art Informel u Njemačkoj.

Njegovi kolektivni napori bili su ključni za razvoj poslijeratne njemačke apstrakcije. Godine 1952. suosnudio je osnivanje grupe Quadriga uz Karla Otta Göza i druge umjetnike, što je bio potez koji je signalizirao odlučujući zaokret prema nefigurativnom izrazu. To razdoblje intenzivnog eksperimentiranja nastavilo se kada se 1955. pridružio grupi Zen 49. Kroz ove grupe, Schultze je pomogao u definiranju novog vizualnog jezika koji je davao prednost spontanosti i samom fizičkom činu stvaranja nasuprot statičnoj kompoziciji.

Tehnika i umjetnički stil

Schultzeov vizualni jezik definiran je nemirnom, gesturalnom apstrakcijom. Koristio je kreativne procese vođene nesvjesnim, crpeći izravnu inspiraciju iz surrealističkog écriture automatique kako bi zaobišao tradicionalnu kompoziciju. Takav pristup rezultirao je djelima u kojima se blistave, fluorescentne boje pretvaraju i izlaze iz naznake reprezentacije. Njegove površine rijetko su ravne; umjesto toga, funkcioniraju kao topografski krajobrazi u kojima se sudaraju boja i oblik. Do 1956. godine počeo je graditi površinu svojih slika u visoki reljef, udaljavajući se od dvodimenzionalne ravnine prema taktilnijoj, skulpturalnoj stvarnosti.

Ta evolucija dosegnula je svoj vrhunac razvojem njegovih Migofova. Ta djela nisu samo slike, već složeni asamblaži, reljefne slike i skulpture koje ispunjavaju prostor i zauzimaju fizičku stvarnost. Funkcioniraju kao hibridna bića, spajajući životinjske, biljne i ljudske motive u čudne, organske strukture. Ti oblici često djeluju kao da su u stanju stalnog promjenjivog toka, odražavajući biološke i kozmičke sustave koje je nastojao predstaviti. Njegova tehnika naglašava napetost između rasta i propadanja, koristeći teksturu kako bi simulirao neuredne, nepravilne procese prirodnog svijeta.

Ključna djela i umjetničke faze

Schultzeova evolucija obilježena je stalnim odmakom od ravnine platna. Tijekom boravka u Frankfurtu, razvio je reljefne slike poznate kao tabuskris, koristeći kolažirane svakodnevne predmete kako bi prekršio tradicionalne granice platna. To eksperimentiranje s fizičkom dubinom dovelo je do stvaranja njegovih Migofova od 1961. godine nadalje. Ta su djela započela kao produžetci platna ili radovi na papiru, da su se postupno pretvorili u samostojeće skulpture i ambijente koji ispunjavaju prostor. Do 1965. godine, umjetnik je u ove samostojeće skulpture boje počeo uključivati lutke, potiskujući organsku, hibridnu slikovnost svojih Migofova u izravniji, trodimenzionalni prostor.

Njegine su kasnije decenije pokazale discipliniranu promjenu u paleti boja i teksturi površine. Dvadesetih godina prošlog stoljeća obilježile su njegove grisaille slike, što je predstavljalo snažan kontrast visokoreljefnim teksturama njegovih ranih godina. To je bilo praćeno razdobljem u osamdesetima u kojem je koristio zasićene boje uparene s površinama dizajniranim da stvore duboki, skulpturalni prostor. Čak i u svom posljednjem desetljeću, umjetnik je zadržao prepoznatljiv formalni jezik, stvarajući akvarele u pastelnim tonovima tijekom 1990-ih. Njegov je opus ostao raznolik, od velikih uljanih slika i crteža iz 1974. godine do složenih, višeslojanih asamblaža koji su definirali njegovu srednju fazu stvaralaštva.

• Endymion (1955)
• Neelt (1958)
• Still Within Society (1964)
• Grotesque Promenade (1964)
• Body Cascades (1973)

Gdje danas moći vidjeti njegova djela

Prisutnost umjetnika pod imenom Bernard Schultze u vodećim institucionalnim kolekcijama potvrđuje njegov neosporni položaj u poslijeratnom europskom krajoliku. U Njemačkoj, njegovo stvaralaštvo duboko je ukorijenjeno na nekoliko ključnih lokacija. Museum Ludwig u Kelnu čuva značajan dio njegovog opusa, dok Museum Kunstpalast u Düsseldorfu i Pinakothek der Moderne u Münchenu njegrova djela čuvaju u svojim stalnim zbirkama. Njegov utjecaj proteže se do Arp Museum Bahnhof Rolandseck u Remagenu i ZKM Museum für Neue Kunst u Karlsruheu. Ove kolekcije čuvaju fizičku stvarnost njegovih reljefnih slika i skulptura, osiguravajući da njegovi materijalni eksperimenti ostanu dostupni svima koji istražuju evoluciju njemačke apstrakcije.

Međunarodna vidljivost njegovog rada osigurana je i kroz prestižne muzeje izvan Njemačke. Tate Gallery u Londonu i Muzej modernog umjetnosti u New Yorku oba posjeduju njegova djela, smještajući njegove gestualne apstrakcije u globalni kontekst. U Njemačkoj, njegove slike dio su i kolekcije u Villa Hammerschmidt u Bonnu. Ove institucije pružaju potrebnu veličinu i prostor kako bi se njegove veće, složenije kompozicije mogle doživjeti u njihovom izvornom, namijenjenom okruženju.

• Endymion, oko 1955. - Städel Museum, Frankfurt
• Neelt, oko 1958. - Staatliche Kunsthalle Karlsruhe, Karlsruhe
• Still Within Society, oko 1964. - Bavarian State Painting Collections, München
• Grotesque Promenade, oko 1964. - Bavarian State Painting Collections, München
• Body Cascades, oko 1973. - Bavarian State Painting Collections, München

Kasne godine i smrt

Bernard Schultze ostao je neizostavan dio kulturnog pejzaža Kelna od 1968. godine pa sve do svoje smrti. On i njegova supruga, slikarka Ursula Bluhm, bili su središnje figure umjetničkog života ovog grada. Nakon njezine smrti 1999. godine, Schultze je nastavio svoj umjetnički rad u Kelnu, gdje je i preminuo 14. travnja 2005. godine.

Njegovo prisustvo u gradu nadilazilo je puku rezidencijalnost; bio je istaknuta figura u njegovom kulturnom sferi. Njegova dugogodišnja posvećenost regiji osigurala je da njegov utjecaj ostane čvrsto ukorijenjen u poslijeratnoj njemačkoj umjetnosti. Preminuo je u Kelnu, ostavivši za sobom bogat opus koji se i danas čuva u vodećim međunarodnim kolekcijama.